Značaj izmjene zraka stambenih prostora

Utjecaj izmjene zraka na saržaj vlage u zatvorenim prostorima

Čovjek svojim svakodnevnim aktivnostima i fiziološkim procesima doprinosi povećanju sadržaja vlage u zraku zatvorenih prostora. Nabrojati ćemo neke s najvećim utjecajem na vlagu zraka:

• Disanje
• Znojenje
• Osobna higijena (tuširanje, kupanje…)
• Kuhanje
• Sušenje rublja

Zrak u zatvorenom prostoru može prihvatiti – absorbirati određenu količinu vlage koja ovisi uglavnom od zapremine – volumena i temperature tog zraka.

Što je viši sadržaj vlage u zraku, veća je mogućnost za pojavu kondenzacije a zatim i kućne plijesni na zidovima i namještaju. Neke uzroke vlage kao što je sušenje rublja možemo izbjeći korištenjem sušilica, vlagu iz kupaonice i kuhinje možemo u nekoj mjeri umanjiti korištenjem ventilatora i kuhinjskih napa uz neizbježan gubitak topline.

U zimskim mjesecima kada je unutarnji zrak topliji od vanjskog, izmjenom zraka postiže se prirodan regulacija-spuštanje vlage u zatvorenim prostorima. Osim regulacije vlage, izmjenom zraka rješavamo se ugljčnog dioksida nastalog disanjem i drugih štetnih hlapljivih spojeva a dobivamo svjež zrak bogatiji kisikom.

Nekada, u vrijeme uglavnom drvene stolarije i jednostrukih stakala, izmjena zraka odvijala se neprimjetno kroz propusne spojeve prozora i vrata. Korištenjem peći na kruta goriva dodatno je nastajao pod tlak i strujanje zraka kroz peć u dimnjak. Ova nehotična izmjena zraka bila je više nego dovoljna za prosječan stambeni prostor. Ovakva zračna strujanja mogla su se osjetiti u blizini vrata i prozora. Često su se koristili „stoperi“ koji bi umanjili nekontroliran ulazak hladnog zraka.

 

Međutim, ovakav nehotični način prozračivanja prostora imao je za poslijedicu znatan utrošak energije grijanja.

Porastom cijene energenata i troškova grijanja prilikom izgradnje i obnove građevina sve više pažnje posvećuje se uštedi. Osim ugradnje toplinskih izolacija na fasadama, podovima i stropovima, Prozori i vrata s nepropusnim brtvama i višeslojnim staklim postaju obvezan dio energetski učinkovite građevine. Mjerenje propusnosti zraka u novim i obnovljenim građevinama u brojnim zemljama postaje standard za ocjenu energetskog razreda zgrade.

Novi standardi uštede energije ipak donose i ozbiljne probleme.

Zaustavljanjem izmjene unutrašnjeg zraka s okolnim, pojavljuje se problem prekomjerne vlažnosti unutar zatvorenih prostora. Visoka vlažnost zraka pogoduje razvoju štetnih kućnih plijesni i znatno narušava osjećaj ugode boravka u prostoru. Pored toga, visoka vlažnost zraka može imati štetno djelovanje na predmete od prirodnih materijala kao što su knjige, namještaj, tekstil, umjetnine.

Osim vlage, povećava se sadržaj štetnih tvari kao što su hlapljevine iz boja, lakova, ljepila i elektronskih kućanskih uređaja. Posebno opasna tvar je formaldehid iz drvenog namještaja i podova.

Podizanje razine ugljičnog dioksida uz spuštanje razine kisika ozbiljan su zdravstveni problem u stanovima, uredima, školama, sportsko-rekreacijskim prostorima. Visok sadržaj ugljičnog dioksida štetno utječe na ljudski organizam a gotovo uvijek je popraćen spuštanjem razine kisika u prostoriji. Umor, glavobolje i osjećaj neispavanosti moguće su poslijedice ovakvog stanja zraka, često u spavaćim sobama i prostorijama bez odgovarajuće ventilacije u kojima boravi više osoba.

Navedeni problemi mogu se pokušati riješiti otvaranjem prozora a tada je neizbježan gubitak energije gdje toplinska zaštita (nove fasade i prozori) značajno gube svrhu i smisao.

Kada i koliko treba otvarati prozore ovisi o brojnim parametrima i u praksi je uglavnom nepraktično i teško izvodivo. Dovoljno je uzeti za primjer spavaću sobu standardnih dimenzija gdje bi za 2 odrasle osobe i dijete u dobi do 2 godine bilo potrebno otvarati prozor svakih sat vremena po 2-5 minuta kako bi se razina CO2 i kisika dovela u povoljne vrijednosti*.

Uređaji za izmjenu zraka s povratom topline (rekuperatori), istovremeno rješavaju problem odgovarajuće neprekidne izmjene zraka uz uštedu većeg dijela energije grijanja zimi i hlađenja ljeti.